Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije
Zagreb 23-25 lipnja 1999.
Zlatko Posavac
NACRT POVIJESNOG PREGLEDA HRVATSKE ESTETIKE 20. STOLJEĆA
Premda, idući ususret trećem mileniju, a na svršetku drugoga, mi smo ipak legitimni suvremenici 20. stoljeća, koje upravo nužno postaje predmetom historiografije. S obzirom na specifične interese za problematiku estetike valja s jednakom pažnjom razmotriti mijene povijesnih obzora i smjeranja estetičkog mišljenja, no istodobno i sudbinu estetike same kao filozofijske discipline ili filozofije umjetnosti zajedno s predmetom njenih preokupacija, sudbinom umjetnosti, no i eventualnog afirmiranja ili negiranja glavnih tradicionalnih kategorija, prije svega ljepote. Naime, u 20. stoljeću većranije vidljiva kriza umjetnosti doseže svoj klimaks, no istodobno s tim, što ranije ne bijaše slučaj, u krizi je i sama estetika, sve do negacije mogućnosti da se uopće konstituira. Sve rečeno pripada pojavama europske i svjetske filozofije mišljene kao pripadne zapadnoeuropskom tipu kulture, što sve u temeljnim crtama podjednako važi za hrvatsku estetiku 20. stoljeća, premda kompleks estetičkog mišljenja i filozofijskog promišljanja umjetnosti, no i ljepote, ima niz vlastitih specifičnosti po kojima se ne može naprosto povući znak jednakosti s općim kretanjima. Diferencija, koja se javlja, nije, barem u glavnim linijama, nikakva “lokalna boja” ili još gore, kako se kadgod hoće, provincijalizam, nego vlastita sudbina, s pozitivnim dostignućima i negativnim fenomenima unutar europskog i svjetskog estetičkog zbivanja. Naslovom označena tema pokušava u najglavnijim potezima prikazati hrvatsku estetiku 20. stoljeća iz historiografske perspektive kao nacrt za jedan potpuniji budući povijesni pregled, nastojeći naznačiti najvažnije orijentacije i njihove protagoniste. Nacrt je popraćen paralelnim nastojanjem da se pruži uvid u artikulaciju povijesnog kretanja prema razdobljima i etapama koje determiniraju moguću periodizacijsku prezentaciju diktiranu dijelom unutarnjom logikom načina pristupa i promišljanja estetičkih fenomena odnosno problema, no nerjetko uvjetovane i nekim posve izvanestetičkim, izvanumjetničkim pojavama ili uopće izvanteorijskom povijesnom zbiljom.