Benedictus ROGACCIUS
[ENG] Benedikt ROGAČIĆ (Benedictus Rogaccius), isusovac (Dubrovnik, 18. III. 1646–Rim, 8. II. 1719). Poslije završene isusovačke gimnazije u Dubrovniku školovanje je nastavio u Anconi i Rimskom kolegiju, gdje je 1661. ušao u novicijat Družbe Isusove. Predavao je humaniora u kolegijima u Montepulcianu, Spoletu i Rimu. Od 1679. do svoje smrti, 1719. je boravio u novicijatu SantʼAndrea in Quirinale. Predavao je retoriku novacima, a zatim je postao pomoćnik magistra novaka. Proslavio se je i kao barokni pjesnik svojim pjesničkim djelcem o dubrovačkom potresu koje je sastavio na nagovor S. Gradića, Proseucticon de terraemotu quo Epidaurus in Dalmatia anno MDCLXVII. prostrata est (Razlaganje o potresu u kojemu je uništen Dubrovnik u Dalmaciji 1667. godine). Napisao je filozofsko-didaktički spjev u 6 pjevanja Euthymia, sive de tranquillitate animi (Radost ili o duševnome miru). Spomenuti Rogačićev spjev pjesnička je parafraza njegova kompendija dogmatske i moralne teologije Lʼuno necessario (5 sv., 1697–1708), više puta objavljivanog (20 izdanja) i prevođenog. Godine 1718. je revidirao drugo njegovo izdanje, preveo ga na latinski i 1721. objavio u Pragu. Vrlo su popularna njegova razmatranja o duhovnim vježbama kršćanina, Il cristiano raggiustato ne concetti e costumi (Kršćanin obnovljen u načelima i vladanju, 1711). Rogačić je autor više prigodnih govora, himni i životopisa uglednih ljudi te gramatike talijanskog jezika koja je bila službeni udžbenik u talijanskim školama i u kratko vrijeme doživjela nekoliko izdanja.
Euthymia, sive de tranquillitate animi. Carmen didascalicum, Romae, 1690; Orationes (de beatis Aloysio Gonzaga, Stanislao Kostka aliisque), Romae, 1694; De terraemotu, quo Epidaurus in Dalmatia anno 1667 prostrata est, ad Cosimum III magnum Hetruriae ducem Benedicti Rogacci proseucticon (sadrži i tri himne svetom Blažu); DellʼUno Necessario, t. I., Romae, 1704, t. II, 1706, t. III,, 1707, t. IV, 1707, Dodatak, 1708; (popravljeno i poboljšano izd., Venezia, 1718; Venezia, 1738); Introduzione allʼUno Necessario, cioè alla beata e celeste unità del vivere puramente per Dio, Roma, 1697; Il cristiano raggiustato ne concetti, e costumi. Esercizi spirituali et caetera, Roma, 1711, Venezia, 1712, 1761 (lat. pr., Neoburgi, 1716, poljski pr., Warszawa, 1776); La grammatica Italiana cioè Pratica, e compendiosa istruzzione aʼprincipianti, circa lʼuso emendato, et elegante della Lingua Italiana, Roma, 1711, Venezia, 1720, 1731, 1739, 1755, Roma, 1765; Vita ven. et eximii Theologi Francesci Suares e Soc. Jesu composta italioce a Josepho Masscio, et latine reddita a Benedicto Rogaccio, eiusdem utroque Societatis scriptore, Tyrnaviae, 1694; Unius Necessarii pars prima ab authore latine reddita, Pragae, 1721; La vita del Canonico Berti scritta dellʼAuttore per ordine di Clemente XI; Lʼottimo stato, Opera Postuma del P. Benedetto Rogacci della Compagnia di Gesù, Venezia, 1725; La vita del servo di Dio Girolamo Berti, Canonico della sagrosanta Chiesa Lateranense, Roma, 1727.
V. Halambek, “Asketski nauk Bene Rogačića”, Obnovljeni život 1 (1991), str. 117–123; M. Korade, “Duševni mir i prava sreća – etičke teme u poučnom spjevu Benedikta Rogačića”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 41–42 (1995), str. 109–122; Š. Demo, “Prikaz opsade Beča 1683. g. u Eutimiji Benedikta Rogačića”, Povijesni prilozi 25 (2003), str. 217–232.
