Djelo Nova sveopća filozofija (Nova de univeris philosophia) Frane Petrića prvi put je objavljeno 1591. godine u Ferrari i posvećeno je papi Grguru XIV. (11. veljače 1535–16. listopada 1591) te svim ostalim papama. Uz prvo ferrarsko i drugo venecijansko izdanje iz 1593. godine nalaze se i sljedeći dodaci: Zoroastris oracula CCCXX ex Platonicis colleta; Hermetis Trismegisti libelli, et fragmenta, quotcunque reperiuntur, ordine scientifico disposita; Asklepij discipuli tres libelli; Mystica Aegyptiorum, a Platone dictata, ab Aristotele excepta, et perscripta Philosophia; Platonicorum dialogorum nouus penitus a Francisco Patritio inventus ordo scientificus; Capita demum multa in quibus Plato Concors, Aristoteles vero Chatolice fidei adversarius ostenditur. Nova sveopća filozofija je podijeljena u četiri dijela: »Panaugia« »Panarchia«, »Pampsychia«, »Pancosmia«. U ovom svom djelu Petrić iznosi vlastiti filozofski sustav te se koristi trima metodama: aristotelovskom (put prema gore), platonovskom (put prema dolje), svojom vlastitom (spoj puta prema gore i puta prema dolje). Djelo je 27. ožujka 1596. godine stavljeno na Indeks zabranjenih knjiga.
U »Panaugiji«, napisanoj aristotelovskom metodom, Petrić donosi ljestvicu devet rodova bića koja su poredana redom nastanka počevši od prvog i najvišeg bića, a to je Jedno (Unum) tj. Bog. Sve je sadržano u Jednom i sve je stvoreno od njega. Dalje slijede: jedinstvo (unitas), bit (essentia), život (vita), um (mens), duša (animus), priroda (natura), kvaliteta (qualitas), oblik (forma) i tijelo (corpus). Devet rodova bića mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe: tjelesna i netjelesna bića. Duša je jedina koja je i tjelesna i netjelesna, ona posjeduje oba svojstva. Budući da je duša i tjelesna i netjelesna, ona prevladava jaz koji postoji između tjelesnih i netjelesnih bića, dakle duša ima posredničku ulogu. Osim devet rodova bića Petrić koristi i sljedeća četiri počela: prostor (spacium), svjetlost (lumen), toplota (calor) i fluid (fluor). Ona imaju važnu ulogu u nastanku konkretnih tjelesnina. Prije svega bitan je prostor koji je preduvjet postojanja svih tjelesnina, jer se sva tijela nalaze u prostoru. Osim za tijela, prostor je uvjet postojanja i za ostala tri počela: svjetlost, toplinu i fluid. Ta počela su ono što čini sva konkretna tijela, naime sva su tijela nastala različitim miješanjem svjetlosti, topline i fluida u prostoru. Cijeli je svijet od Boga produševljen, odnosno dana mu je duša kako bi se ponašao u skladu sa svojom naravi.
U  »Panarchiji«, koju je Petrić napisao vlastitom metodom, on se bavi promišljanjem prvih počela, Trojstva te razumom i razumima. Prvo počelo određuje kao Jedno, koje u skladu s kršćanstvom promatra kao trojedno počelo. Jedno ujedno određuje i kao nad-razum i počelo razumskih bića. Petrić smatra kako se učenje o trojednom počelu može pronaći već i kod Hermesa Trismegista, Zoroastra i Kaldejaca. Iz trojednog principa izvode se ostali stupnjevi bića: jedinstva – jednoće (unitates) ili ideje, bit (essentia), život (vita), razum (intellectus), duša (anima), priroda (natura), svojstvo (qulitas), oblik (forma) i tijelo (corpus). Oni posjeduju stanovitu istost ali i različitost s uzrokom te zbog toga svako od navedenog stupnja bića sadrži u sebi i prethodni i potonji stupanj bića. Ideje, bit i život su same po sebi, svojstvo, oblik i tijelo u potpunosti su zavisni, razum, duša i priroda za Petrića su posrednički ili srednji stupnjevi. Razum i priroda naginju i prema gore i prema dolje, dok je duša posrednik između dviju krajnosti. Kao što je već napomenuto, Petrić u »Panarchiji« promišlja i o razumu. Tako je za njega Sin, druga božanska osoba, prvi razum.
U trećem dijelu Nove sveopće filozofije, »Pampsychiji«, Petrić se bavi dušom. Duša je stvorena od Boga koji je prvi uzrok i od razuma koji je najbliži stvoritelj. Ona zauzima »srednje mjesto«, ona je »netjelesno-tjelesna«. Duša ima dvojako svojstvo, i tjelesnog i netjelesnog bića, uslijed čega je upravo ona posrednik između tih dviju grupa bića. Opstojnost tjelesnih bića neposredno ovisi o duši kao sponi s netjelesnim bićima i samim Jednim, kao uzrokom svega, od kojega nastaje sve što postoji. Ona ima posredničku ulogu između netjelesnina i tjelesnina, jer su tjelesnine i netjelesnine međusobno nespojive i međusobno se ne mogu miješati. Tako duša koja ima oba svojstva, i tjelesnu protežnost ali i netjelesnu neprotežnost i nedjeljivost, omogućuje nastanak svih tjelesnina i njihov opstanak.
Petrić u »Pancosmiji« tematizira posljednja četiri stupnja bića: prirodu, svojstvo, oblik i tijelo. U njoj u podnaslovu najavljuje da će se koristiti platonovskom metodom. Prostor, princip tjelesnih stvari, preduvjet je postojanja svih tjelesnina, jer se sva tijela nalaze u prostoru. Osim za tijela, prostor je uvjet postojanja i za ostala tri principa tjelesnih stvari: svjetlost (lumen), toplinu (calor) i fluid (fluor). Sva su tijela nastala različitim miješanjem svjetlosti, topline i fluida u prostoru. Uslijed miješanja topline i svjetlosti nastaje nepokretni ognjeni svijet iz kojega kasnije nastaje niži svijet i sve konkretne tjelesnine. Sve tjelesnine produševljene su i preko duše povezane s netjelesninama i svojim tvorcem trojedinim Bogom. U »Pancosmiji« Petrić raspravlja i o aktualnim problemima onovremene fizike. Prije svega obrađuje probleme vezane uz astronomiju. Tako smatra kako je Zemlja okruglog oblika i nema središte, jer je to nemoguće uslijed nepravilnosti na njoj. Ona se nalazi u središtu svemira, no budući da sama nema središte, ne mogu se poklapati središte Zemlje i središte svemira. Zemlja se nalazi u središtu svemira zbog svoje naravi koja je najgnusobnija. Petrić odbacuje učenje prema kojemu su zvijezde pričvršćene o sfere i kreću se zajedno sa sferama. Zvijezde se po njemu kreću samostalno, bez sfera, zato što su produševljene. Na taj način on objašnjava pravilnost u kretanju zvijezda koje se zamjećuje sa Zemlje. Njihova su kretanja umna i u skladu s njihovom naravi.