Oni koji imaju sreću živjeti u demokratskim zemljama navikli su imati na raspolaganju gotovo neograničenu količinu informacija i slobodno ih pretraživati. Međutim, što se događa u društvima u kojima je oskudica informacija povezana ne samo sa zaostalošću obrazovnog i informacijskog sustava, već i sa cenzurom, dezinformacijama i netolerancijom? U kojoj mjeri slobodna cirkulacija ideja doprinosi poboljšanju ekonomskih, političkih i društvenih uvjeta u zemlji? Razgovarao sam o tome s mladim iračkim aktivistom Faisal Al Mutarom, osnivačem Ideas Beyond Borders (https://www.ideasbeyondborders.org/), neprofitne nevladine organizacije sa sjedištem u New Yorku, čiji je cilj u zemljama Srednjega Istoka i Sjeverne Afrike širenje ideja koje promiču kritičko mišljenje, individualna prava, sekularizam, znanost i pluralizam, a to čine prevođenjem tekstova i stavljanjem na raspolaganje dosad nedostupnih sadržaja na arapskom jeziku.

Faisal, sin ortopedskog kirurga i odvjetnice, rođen je 1991. u al-Hilli, u blizini drevnog Babilona u Iraku, ali je odrastao u Bagdadu. Ondje je najprije iskusio krvavu diktaturu Saddama Huseina, a zatim u svojemu susjedstvu, početkom Drugoga zaljevskog rata, naseljavanje milicija Al-Qaede i drugih terorističkih skupina, čiji je cilj bio uspostaviti teokraciju. “Svuda su bile kontrolne točke”, kaže on. “U Iraku je Vaša vjera zapisana na Vašoj osobnoj iskaznici. Stoga su oni koji su završili u rukama pogrešnih milicija i bili bez lažnih dokumenata ubijeni na licu mjesta”. Bila je to svojevrsna “minijaturna Islamska država”, doduše u nešto umjerenijem ruhu. “Njihova umjerenost” – precizira Faisal – “sastojala se u izbacivanju homoseksualaca s desetog, umjesto sa šesnaestog kata”. Na vrhuncu građanskog rata 2007., Faisal je još uvijek bio u srednjoj školi, a već je tada izgubio brata, kojeg je milicija otela i ubila. Tada počinje oštro kritizirati ekstremiste na stranicama svog bloga. Njegovo ime uskoro završava na nekoliko lista za odstrel. Nakon što je izgubio ostale članove obitelji i prijatelje, odlučuje napustiti zemlju. Prvo ide u Libanon, a zatim u Maleziju. Njegovu prijavu za useljenje kao izbjeglice 2013. prihvaćaju Sjedinjene Države. Sada živi u New Yorku i američki je državljanin.

Ideas Beyond Borders (IBB) plod su njegovih iskustava u sredini u kojoj dominiraju ugnjetavanje, nasilje i dezinformacije. “Saznao sam da je Irak napao Kuvajt tek 2005. godine, što znači petnaest godina nakon što se ta činjenica dogodila. Do tada sam bio uvjeren da su nas 1990. napale trideset i tri zemlje te da je Irak pobijedio u ratu. To je laž koju su nam plasirala jedina dva televizijska kanala koja su postojala u vrijeme Saddama, a oba je naravno kontrolirao režim”. Saddamov pad značio je prijelaz iz svojevrsne “orvelovske 1984.” u situaciju potpune anarhije, koju karakterizira bezbroj novina i televizija koje vode milicije i političke stranke koje su u međusobnom sukobu. “Ovisno o regiji ili susjedstvu, svaki su samoubilački napad lokalni mediji pripisivali različitim milicijama”. Bilo je nemoguće razlikovati istinito od lažnog. “Uslijedila je ekstremna polarizacija koja je na kraju dovela do građanskog rata”.

Ovo nije samo irački problem. “Informacijski ekosustav većine arapskih zemalja karakterizira nedostatak informacija ili potpune dezinformacije. Mediji nisu neovisni, već ih ili izravno kontrolira država ili su u vlasništvu člana kraljevske obitelji. Dakle, na arapskom jeziku ima vrlo malo podataka za one koji žele saznati o činjenicama putem weba. Kad smo u IBB-u započeli s prevodilačkim radom, samo 0,6% sadržaja bilo je dostupno na arapskom. Zahvaljujući nama, taj se postotak popeo na 1,1%: dodali smo oko 40 milijuna riječi”. Uz jezične prepreke i dezinformacije, dodaje se i cenzura. “U Siriji i Saudijskoj Arabiji, na primjer, neke web stranice su zabranjene. U Turskoj je donedavno Wikipedija bila cenzurirana”. Većina internetskog prometa također se često prati. “Ako završite na pogrešnoj web lokaciji, poput one oporbene stranke, vaša IP adresa se bilježi i pronalazi. Stoga, čak niste slobodni tražiti informacije”. U drugim slučajevima, nema prave cenzure odozgo, ali ako kažete pogrešnu stvar, na kraju ćete biti ubijeni, a ubojica neće biti uhićen. “Kao da uvijek hodaš po ljusci od jajeta”.

Faisal sebe smatra vrlo sretnim jer mu je otac prenio ljubav prema klasicima prosvjetiteljstva i liberalizma i poticao ga je da uvijek misli svojom glavom. Nadalje, poučavajući ga engleski, roditelji su mu znatno olakšali zadovoljenje intelektualne znatiželje. “Moji prijatelji iz srednje škole govorili su samo arapski i nisam mogao s njima podijeliti ništa što sam pročitao na engleskom. Zato sam im preveo odlomke iz Povelje o ljudskim pravima ili tekstove o slobodi govora, ponekad samo nekoliko rečenica. Uvijek mi je bila strast učiniti znanje dostupnim”.

Ideje izvan granica (IBB) rođene su iz tih iskustava. “Moj cilj je bio stvoriti organizaciju sposobnu platiti prevoditelje i dati sebi posebnu misiju: ​​učiniti nedostupno pristupačnim, favorizirati ono što možemo nazvati vrijednostima prosvjetiteljstva. Te su vrijednosti u mnogim slučajevima zabranjene ili cenzurirane na Srednjem istoku. Na primjer, ako posjetite knjižaru u Jordanu, vidjet ćete da je naravno najtraženija knjiga Kur’an, slijede Mein Kampf i Protokoli sionskih mudraca. To se odnosi i na mnoge druge zemlje u regiji. Marksistički tekstovi, nacistički tekstovi – sve je to lako dostupno. S druge strane, knjige koje se bave temama poput slobode govora ili važnosti individualnih prava obično su najviše cenzurirane i najmanje dostupne. Čak i ako su dostupne, teško im je pristupiti. Možda se mogu pronaći u maloj knjižari u Tunisu ili u sveučilišnoj knjižnici u jednoj od zaljevskih država, ali nisu dostupne u Egiptu i Saudijskoj Arabiji”. Cilj IBB-a je, dakle, učiniti ovu vrstu materijala dostupnom svim ljudima u regiji, a najbolji način za to je putem Interneta. “Zbog toga smo se naselili u zemlji u kojoj postoji sloboda govora i nema ograničenja u onome što možemo prevesti. Naše poslovanje zaštićeno je Prvim amandmanom Ustavom SAD-a, to nam je zasigurno prednost u odnosu na mnoge organizacije na Srednjem istoku koje imaju slične ideje kao i naše, ali nemaju zakone i propise na svojoj strani”.

Jedan od najtežih izazova je suprotstaviti se iskušenju vjerskog ekstremizma. “Ekstremizam, poput dezinformacija, može biti veliki generator smisla, jer prenosi veliku energiju i postavlja svoje sljedbenike u središte rata između dobra i zla, uvjeravajući ih da su na pravoj strani povijesti”. Cilj je tada učiniti vrijednosti prosvjetiteljstva jednako interesantnima, posebno mladima. “Angažirali smo animatore i scenariste te stvorili kratke animirane videozapise osmišljene tako da privuku mladu i vrlo mladu publiku koja još nije navikla na sofisticiranije čitanje. Učinili smo to, na primjer, s djelom Johna Stuarta Milla O slobodi, iz kojega smo odabrali ulomak o slobodi govora popraćen ilustracijama, kako bismo ga učinili što jednostavnijim i privlačnijim za običnog čitatelja”.

Svi prevoditelji koje angažira IBB žive u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Imaju između 20 i 40 godina, a 60% su žene. To je rizičan posao. Prevođenje i širenje zabranjenih knjiga može značiti upadanje u probleme s vladama. Zato IBB educira svoje prevoditelje o najnaprednijim tehnikama digitalne sigurnosti. “Pružamo im virtualne privatne mreže (VPN-ove) koje se ne mogu lako identificirati i pratiti kada pristupe internetu. S obzirom na to da IBB do danas ima oko 4,8 milijuna sljedbenika na društvenim mrežama, čitateljima dajemo i mnoge prijedloge kako bismo izbjegli probleme s nadležnima: pri korištenju aplikacija poput Telegrama, na primjer, sve postaje anonimno i postaje mnogo teže ući u trag”. Prevoditelji se plaćaju, a oni koji su završili određeni broj prijevoda dobivaju potvrdu od prevoditeljske tvrtke sa sjedištem u SAD-u, što može biti važno za njihovu karijeru. Često, međutim, glavni motiv nije novac, već promjena društva. “Nakon što su iskusili nacionalizam i teokracije, nove generacije traže treći put. Sve veći broj mladih ljudi, ne samo u arapskom svijetu već i u Iranu, umoran je od diktatora, ajatolaha i zabrane da imaju djevojku, plešu ili slušaju glazbu. Zato vjerujem da IBB popunjava prazninu i nudi alternativu koja se sastoji u odbacivanju ekstremizma i autoritarizma te u ideji da je svatko od nas, kao pojedinac, slobodan misliti svojom glavom”.

Dosadašnji rad IBB-a je zaista zapažen. “Preveli smo oko 25.000 članaka Wikipedije i 21 knjigu te obučili gotovo dvije stotine mladih prevoditelja diljem Bliskog istoka. Prošle godine naši su videozapisi pregledani 30 milijuna puta”. Među prevedenim knjigama ističu se popularni tekstovi poznatih znanstvenika i djela zastupnika aktualne ateističke, skeptičke ili racionalističke misli, poput Sama Harrisa, Michaela Shermera i Stevena Pinkera. Jedan od najtraženijih i najčitanijih je Pinkerov Enlightenment Now (2018).

Faisal snažno vjeruje u ono što radi i nema problema s dugim putovanjima radi promocije svoje organizacije (nedavno je bio na Islandu). “Treba nam više ljudi da znaju da postojimo. Svatko tko je u mogućnosti proširiti vijest ili organizirati kulturne inicijative sposobne dati nam neku vidljivost u Europi, gdje je IBB još uvijek malo poznat, bio bi od velike pomoći. Druga je mogućnost doniranje izravno IBB-u (https://www.ideasbeyondborders.org/donate)”.

Cilj IBB-a nesumnjivo je ambiciozan: građanima regije pružiti intelektualne alate za samostalnu i unutarnju transformaciju svojih društava, ostavljajući iza sebe autoritarnost, nasilje i iskušenje vjerskog ekstremizma. S obzirom na sve veću rasprostranjenost – često zanemarenu – sekularnih i liberalnih ideja u muslimanskom svijetu, uspjeh IBB-a, posebno među mladima, pokazuje da postoji snažna želja za promjenama u regiji. Bilo bi dobro podržati inicijative ove vrste, također i zbog toga što nas sudbina budno prati. “Srednji Istok je suprotnost Las Vegasu”, često se šali Faisal Al Mutar: “Ono što se događa na Srednjem Istoku ne ostaje na Srednjem Istoku.” Čini se da je put vrlo dug i nije moguće reći hoće li slab, ali uporan glas intelekta – da upotrijebimo frojdovsku sliku – prevladati nad fanatizmom, neznanjem i nagonom smrti. Međutim, ironija, hrabrost i zarazni entuzijazam Faisala i drugih poput njega omogućuju nam da gajimo neku nadu.

Intervju je održan 10. lipnja 2021 i obljavljen u Jutarnjem listu 23.10.2021.: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/iracki-rezim-bio-je-umjeren-da-homoseksualce-su-bacali-s-desetog-a-ne-sa-16-kata-15112492.

// Osvrti