Stjepan GRADIĆ
Stjepan GRADIĆ (Stephanus Gradius, Stefano Gradi), diplomat, polihistor (Dubrovnik, 6. III. 1613–Rim, 2. V. 1683). Poslije osnovnog obrazovanja u dubrovačkoj isusovačkoj školi, nastavlja studij humanistike i filozofije u Rimskom isusovačkom kolegiju (Collegium Romanum) od 1629. do 1634. U Fermu i Bologni studira građansko i crkveno pravo. Od 1634. do 1638 stječe doktorat obaju prava. Poslije toga, od 1643. studira teologiju i biva zaređen za svećenika. Po povratku u Dubrovnik, 1643. postaje zamjenikom dubrovačkog nadbiskupa i prebender benediktinske opatije na otoku Pašmanu. Kao diplomatski predstavnik Dubrovačke Republike pri Svetoj Stolici stalno se naseljuje u Rimu obavljajući tu dužnost sve do smrti. U Rimu obavlja poslove Svete Stolice: 1658. postaje stručni savjetnik Kongegacije indeksa za cenzuru knjiga, 1661. kustosom Vatikanske knjižnice, a 1682. i glavnim upraviteljem, brinući o nabavci rijetkih knjiga i fondova. Kao diplomat učestvuje u mnogim misijama i zalaže se za pitanje slavenskih naroda i probleme Turaka, posredujući pri njihovu istjerivanju iz Europe s pomoću saveza europskih naroda. Gradićevom zaslugom isusovci u Dubrovniku otvaraju 1658. odgojno-školski zavod Collegium Ragusinum. Gradić je održavao veze s mnogim istaknutim ličnostima književnog i znanstvenog života Europe svoga vremena, talijanskim, francuskim, njemačkim, ali i s onima domaćih kulturnih krugova, Dubrovnika, Splita, Zadra, Trogira, o čemu govori velika njegova korespondencija (više od 2000 pisama). Već u ranoj mladosti Gradić piše stihovnu dramu na latinskom jeziku, pjesničke poslanice potom satire, drži sjajne govore i znanstvene rasprave kojima zadivljuje rimska društva erudita, književnika, znanstvenika i filozofa okupljenih oko pape Aleksandra VII. i švedske kraljice Kristine. Filozofsku je naobrazbu Gradić stekao ponajprije u Dubrovniku kod isusovaca, a potom u Rimskom kolegiju gdje sluša predavanja iz aristotelovske logike, prirodne filozofije, antropologije, metafizike, retorike i moralne filozofije. Samo je jedno djelo u kojemu Gradić obrađuje sustavno filozofsku problematiku, Peripateticae philosophiae pronunciata disputationibus (s. n. t. s. a., jedini se primjerak čuva u knjižnici samostana Male braće u Dubrovniku), a obrađuje logiku kao praktičku znanost te spekulativne znanosti, fiziku i metafiziku, najodličniju filozofsku znanost. Gradić svojim djelom upućuje na peripatetičkoskolastičku misaonu tradiciju na koju se oslanja, ostajući u okvirima tadašnje školske podjele filozofije. Disputatio de opinione probabili cum P. Honorato Fabri je djelo u kojemu Gradić razlaže filozofsku problematiku, a u povodu rasprave koju vodi s francuskim isusovcem, filozofom, teologom i prirodoznanstvenikom H. Fabrijem (1607–1688). Odgovarajući na Fabrijeve napade koji mu spočitava moralni rigorizam i protuisusovačke pobude, Gradić raspravlja neoskolastičkom metodom, kako sam tvrdi, gnoseološku problematiku probabilizma i moralnog djelovanja, potkrepljujući svoje dokaze mišljenjima mnogih filozofa i teologa, opredjeljujući se konačno u dilemi između probabilizma i probabiliorizma za ovaj potonji. Mnoga su Gradićeva djela ostala u rukopisu i neproučena, primjerice De basilica Lateranensi, Astronomia geometrica, De praesenti statu Ottomanici imperii, De acceleratione motus naturalis, Discorso sopra le lagune di Venetia, Vita Petri Benessae, De horologiis et telescopiis i dr.
Festinatio B. Virginis Elisabetam invisentis Latine, Graece, oratorie, ac poetice pertractata, Romae, 1631; “Peripateticae philosophiae pronunciata disputationibus proposita” (S. 1., s. a.; oko 1635), u: Septem illustrium virorum poemata, Antverpiae, 1660, 1662, Amstelodami, 1672; “Appiani Alexandrini Romanarum historiarum de bellis Illyricis” (prijevod s grčkog), u: I. Lučić, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami, 1666; Oratio de eligendo summo pontifice sede vacante post obitum Alexandri…, Romae, 1667, 1670, Amstelodami, 1672; “Apologia Statilii”, u: Integrum Titi Petronii Arbitri Fragmentum, Amstelodami, 1670, 1671; “De vita, ingenio et studiis Auctoris (Iunii Palmottae)”, u: J. Palmotić, Christiade Palmotića, Rim, 1670, Budim, 1835; De laudibus Serenissimae Reipublicae Venetae et cladibus Patriae suae carmen, Venetiis, 1675, 1676; In funere Caesaris Rasponi S. R. E. Cardinalis, Romae, 1676, Parisiis, 1678; Disputatio de opinione probabili cum P. Honorato Fabri, Soc. Jesu theologo, Romae, 1678, Mechliniae, 1679; Dissertationes physicomathematicae quatuor, Amstelodami, 1680; “Antiquitatum Rhacusanarum brevis diatriba”, u: Commentariolus de origine et incremento urbis Rhacusanae, Rhacusii, 1790; Le tre descrizioni del terremoto di Ragusa del M.DC.LXVII, Venezia, 1828; “Discorso sopra i popoli di lingua slava. AllʼEminentissimo Card. Rasponi”, u: A. I. Turgenev, Historica Russiae monumenta ex antiquis exterarum gentium archivis et bibliothecis deprompta, 2. Petropoli, 1842; “Leonis Alatii vita”, u: Nova Patrum Bibliotheca, II/6, Romae, 1853; “De vita Leonis Alatii. Nova fragmenta”, u: Nova Patrum Bibliotheca, 10, Romae, 1905; “Discorso sopra lo stato della Republica di Ragusa dopo il terremoto et incendio della Città e di quello che sarebbe da fare in quello contingenza in ordine al sollievo di essa”, u: J. Radonić, Acta et diplomata Ragusina, III/12, Beograd, 1939; “Instruzione per la fabrica del duomo di Ragusa”, u: K. Prijatelj, Dokumenti za historiju dubrovačke barokne arhitekture, Tkalčićev zbornik, 2, Zagreb, 1958; “Hrvatski latinisti”, 2, u: V. Gortan, V. Vratović (ur.), Pet stoljeća hrvatske književnosti, 3, Matica hrvatska – Zora, Zagreb, 1970.
S. Krasić, “Neki filozofski pogledi Dubrovčanina Stjepana Gradića”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 11–12 (1980), str. 51–81; S. Krasić, Stjepan Gradić (161–1683): život i djelo, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1987; I. Martinović, “Stjepan Gradić on Galileoʼs Paradox oft he Bowl”, Dubrovnik Annals 1 (1997), str. 31–69; B. Nikšić, “Spis ʻDe praesenti statu Ottomanici imperiiʼ Stjepana Gradića”, Gazophylacium 3 (1998), str. 24–43; S. Krasić, “Prijedlozi Stjepana Gradića za prokopavanje stonske prevlake i neka njegova hidrološka razmišljanja u 17. stoljeću”, Anali Dubrovnik 49 (2011), str. 91–103.
Festinatio B. Virginis Elisabetam invisentis Latine, Graece, oratorie, ac poetice pertractata [Google Books]