Gjuro ARNOLD
[ENG] Gjuro ARNOLD filozof, pjesnik (Ivanec, 1853–Zagreb, 22. II. 1941). U Zagrebu je završio četiri razreda pučke škole. Prva dva razreda gimnazije je završio u Varaždinu. Maturirao je u Zagrebu 1873, nakon čega je godinu dana služio kod 53. pješačke pukovnije. Zatim se je upisao na novootvoreno Sveučilište u Zagrebu gdje je studirao filozofiju te povijest i zemljopis. Prvi je doktor filozofije (disertacija Etika i poviest) promoviran u Zagrebu, 17. srpnja 1880. U Göttingenu je proveo jesen 1880, a zatim je otišao u Berlin. U Parizu je proveo jesen 1881. Od 1882. do 1887. je radio u gimnaziji u Zagrebu, nakon čega je premješten na mušku učiteljsku školu u Zagrebu. Godine 1894. imenovan je izvanrednim, a dvije godine kasnije i kraljevskim javnim redovitim profesorom pedagogike i teoričke i praktičke filozofije. Od 1899. do 1900. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Članom JAZU je postao 1899.
Etika i poviest, Zagreb, 1879; Zadnja bića, Zagreb, 1888; Logika za srednja učilišta, Zagreb, prvo izdanje 1888, 1898, 1907, 1917, peto 1923; Psihologija za srednja učilišta, Zagreb, 1893, 1895, treće 1898, 1905, 1916, 1920, 1923; Filozofija, prirodne nauke i sociologija, Govori izrečeni dne 19. listopada 1899. kod instalacije rektora, Zagreb, 1899; Prvi predsjednički govor u MH, 1902; Umjetnost prema znanosti, 1906; Može li umjetnost zamijeniti vjeru, 1908; O psihologiji bez duše, 1909; Monizam i kršćanstvo, 1909; Jedinstvena hrvatska narodna kultura, 1909.
B. Despot, Filozofija Đure Arnolda, Institut za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976; Z. Posavac, “Gjuro Arnold estetičar u kontekstu kontroverza hrvatske Moderne”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 35–36 (1992), str. 101–140; D. Barbarić, “Gjuro Arnold”, u. F. Zenko (ur.), Novije hrvatska filozofija, Školska knjiga, Zagreb, 1995, str. 129–145; I. Skuhala Karasman, “Gjuro Arnold o domoljublju”, Filozofska istraživanja 32 (2012), str. 205–210.
