hrv

Library of Croatian Philosophers

Joannes POLICARPUS SEVERITANUS

[ENG] Ivan POLIKARP SEVERITAN (Joannes Policarpus Severitanus da Sebenico, Barbula Pompilius, Sibenicensis Dalmata), filozof, teolog, pjesnik, gramatik, povjesnik, politolog (Šibenik, oko 1472–Italija, prije 1526). Iz oskudnih podataka pretpostavlja se da je u rodnom gradu prvu naobrazbu stekao kod dominikanaca i da ga kao vrlo nadarena, šalju na dalje školovanje u Rim (oko 1488. ili 1489), u akademiju P. Leta. Polikarp je na Rimskoj akademiji proglašen najboljim pjesnikom (poeta laureatus) 1490. ili 1491. Po završenom studiju vratio se po svoj prilici u Šibenik gdje stupa u dominikanski red 1491/1492. i biva zaređen oko 1493. Studij filozofije i teologije dovršava u Ferrari (1494) i Bologni (1497) i stječe doktorat na ferarskom sveučilištu. Predaje Sentencije P. Lombardusa. Imenovan je upraviteljem generalnog studija dominikanskog reda u Perugi i u Anconi (1501). Istodobno mu je omogućeno i da predaje u Šibeniku. Međutim radi sporova i neprilika koje ima s tamošnjim dominikancima, ostavlja Šibenik i odlazi u Rim (1510), nastavljajući djelovati u gradovima Italije (Sulmona, Gubbio, Rieti i dr.). Humanističku književnost predaje u Sulmoni do 1514. Do 1525. predaje u raznim gradovima umbrijske vojvodine, inače jakog humanističkog središta. Za svog boravka u Bevagni priprema za objavljivanje svoj komentar latinskoj gramatici Ae. Donatusa iz 4. st. koji se upotrebljavao kao školski priručnik i u Šibeniku. Boraveći u Gubbiju piše povijesno djelo o tom gradu (izgubljeno), u Cagliju priprema za tisak drugo izdanje svog djela Solimaidos libri tres (1522) religiozni epski spjev s temom čovjekova stvaranja, pada i okupljanja. Vrhovna skupština dominikanskog reda premješta Polikarpa 1525. u rimski samostan Santa Maria sopra Minerva. Ostaju nepoznati mjesto i godina Polikarpove smrti. Polikarp je radio na istraživanju i proučavanju starih kodeksa po domaćim i stranim knjižnicama i arhivima i bavio se izdavanjem starih klasičnih pisaca. Ostavio je mnoga djela različitog sadržaja, filozofskog, teološkog, povijesnog, gramatičkog, književnoteorijskog i pjesničkog, niz komentara (Isokrata, Perzija, Juvenala, Donata, Plinija). Umnogome bez povijesna odjeka ostalo je njegovo djelo Monoregiae (1522), koje sadrži Polikarpove koncepcije političke filozofije. Mnoga su Polikarpova djela o kojima on sâm govori, nažalost zaguljena, tako ono o povijesti Gubbija (Reispublicae Eugubianae historia), o latinskoj metrici (De retrogradi natura), spjev o Ovidiju (Populeis), jedno prirodoznanstveno djelo o središtu zemlje, komentari antičkih pisaca, djela iz logike, filozofije i teologije; među tima je i jedno od iznimnog značenja za hrvatsku povijest, nesigurna naslova (Historia Dalmatiae vel de laudibus Illyriae naslovljeno i De laudibus Dalmatiae).

Solimaidos libri tres. In quibus tradidit creationem, lapsum et reparationem humani generis opus aureum, Romae, 1509, Venetiis, 1522; Oratio P. Io. Policarpi Sicensis: Dalmate Calaguritani: ad serenissimam loannam reginam utriusque Sicilae… et opusculum de retrogradi natura Carminis, 1513; Dionisii Appollonii Donati de octo orationis partibus libri octo ad novam et optimum limam deducti et Senece Iunioris Catonis Cordubensis ethycorum libri quattuor cum commentariis, Perusia, 1517, Mediolani, 1520; Grammatices, horisticae, methodicae, et exegeticae: libri tres: et de arte metrica libellus, cum arte retrogradi carminis opus, tum brevissimum: tum omnium artis grammatices utilissimum, Perusia, 1518; Ad illustrem Guidobaldum Ruerium Castriduranti comitem, invictissimi Urbini et Sore ducis Francisci Marie filium Feretreidos libri tres, Venetiis, 1522; Pro Isocratis, moralis philosophie commentariis, vernacula interpretatio: nela qual si contene tuti li instituti duno regno, citate, cura domestica, et vivere civile di se stesso opera divina, Venetia (s.s.); Monoregiae: ex qua coniicitur totius humanae vitae modus libri quatuor, Venetiis, 1522; (Ivan Polikarp Severitan, Monoregija, lat. izvomik i hrv. pr. B. Nikšić i Z. Blažević, Golden marketing, Narodne novine, Zagreb, 1998, S. Krasić, bibl. i lit., uvodna studija, str. 9–89); “Carmen ad lectorem” (pjesma I. P. S., u: J. Bunić, De vita et gestis Christi eiusque misteriis et documentis, Romae, 1526, str. CCXCIX).

S. Krasić, “Šibenski humanist Ivan Polikarp Severitan i njegova politička misao”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 5–6 (1977), str. 7–78; K. Čvrljak, “Humanist, polihistor i filozof Ivan Polikarp Severitan Barbula šibenčanin i njegov komentar Seneki pogrešno atribuiranih etičkih distiha Dionizija Katona (1472—?)”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 23–24 (1986), str. 177–217.

Oratio P. Io. Policarpi Sicensis [Google Books]