Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije

Zagreb 23-25 lipnja 1999.

Mihaela Girardi-Karšulin
RENESANSNI POJAM ZNANOSTI

Renesansni pojam znanosti nije proizvoljno izabrana renesansna tema među drugim temama. U samom početku povijesnofilozofske recepcije renesanse, od Micheleta i Burkhardta određena je renesansa kao otkriće čovjeka i svijeta, dakako novovjekovnog čovjeka i svijeta. Renesansa se postavlja u bitni odnos prema novovjekovlju kao anticipacija novovjekovne znanosti. Problematičnost te koncepcije vidljiva je, međutim, po tome što su konkretni rezultati istraživanja potpuno divergentni. Anticipacije u smislu direktne kauzalne veze gotovo se ne mogu naći. Uspješniji su pokušaji koji u renesansi nastoje utvrditi neizrečene i neformulirane pretpostavke da bi se precizni novovjekovni pojmovi mogli pojaviti. I izvan povijesnofilozofskog istraživanja određuje se renesansa kao epoha nastavka novovjekovne znanosti. No, taj nastavak ne otkriva se u teorijskom okviru filozofije nego u znanstvenoj praksi Galilea.

U svakom slučaju pojam znanosti u renesansi pokazuje se kao bitni pojam kojim se renesansa kao epoha određuje. Nasuprot tome renesansni filozofski tekstovi ne pokazuju gotovo ništa što bismo mogli shvatiti kao precizno formulirani pojam znanosti ili znanstvene metode.

U minucioznim interpretacijama treba otkrivati ono neizrečeno rečenog ili njegove pretpostavke. Pritom nam renesansni tekstovi možda mogu pokazati ne samo put u novovjekovlje, nego i ono što je na tom putu ostalo skriveno.